Povijest i kultura Istre

Rimsko razdoblje Godine 178. i 177. prije Krista Rimljani pokoravaju Histre i preuzimaju vlast na području današnjeg istarskog poluotoka. Nakon pada Rimskog Carstva Istra pada pod vlast Ostrogota, 489. g.

Bizantsko razdoblje Godine 539. g. Istru zauzima Bizant, koji ostavlja brojne povijesno-kulturne znamenitosti.

Srednji vijek Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Istarska marka Prema svjedočanstvu pape Grgura I. iz 600. godine početkom 7. st. dolazi do avarsko-slavenskih upada i naseljavanja Hrvata. Gradovi u unutrašnjosti srušeni su i napušteni, dok priobalje odolijeva napadima. Hrvati su do sredine VII. st. naselili srednju Istru te postupno doprijeti i do granica gradskova na jugu i zapadu poluotoka. To potvrđuju arheološka istraživanja i nastojanja pape Ivana IV. (640.–642.) da otkupi zarobljenike od Slavena u Istri i Dalmaciji i da pred slavenskom opasnošću relikvije istarskih i dalmatinskih starokršćanskih mučenika skloni u Rim. Godine 789. Istra postaje dio franačke države. Istrom su u 10. i 11. st. vladale njemačke feudalne obitelji, osim istočnog dijela, koji pripada Hrvatskoj do početka 11. st. Istra je zasebna markgrofovija, koju rimsko-njemački carevi daju u feud raznim velikaškim obiteljima. Henrik IV. nominalno upravu nad Istarskom markom predaje akvilejskom patrijarhu. Godine 1145. Pula, Kopar i Izola poraženi su od strane Venecije te su morali prisegnuti na vjernost mletačkom duždu. U 13. st. vlast patrijarha je oslabila te su se istarski gradovi redom predavali Veneciji: Poreč 1267., Umag 1269., Novigrad 1270., Sveti Lovreč 1271., Motovun 1278., Kopar 1279., Piran i Rovinj 1283. godine. Venecija je postupno zavladala cijelim obalnim pojasom zapadne Istre i prostorom do Plomina na istočnoj obali poluotoka. Godine 1325. nastaje prvi glagoljički hrvatski spis, Istarski razvod, zapisnik o razgraničenju općina srednje i jugoistočne Istre.

Od Napoleona do Austrije Padom Mletačke Republike 1797. g. Istra potpada pod vlast Napoleona, ali Napoleon predaje Veneciju Habsburškoj Monarhiji, zajedno s mletačkim dijelom Istre i Dalmacije, u zamjenu za Lombardiju i Nizozemsku. Godine 1805. Napoleon ponovno zauzima bivšu mletačku Istru. Godine 1809. cjelokupan istarski prostor pripojen je Napoleonovim Ilirskim provincijama. Tad prvi put središnji dio Istre pripada Hrvatskoj – Napoleonovoj provinciji Civilna Hrvatska. Godine 1814. Istra postaje dijelom Austrijske Carevine, prvo kao dio Kraljevine Ilirije (1816. – 1849.), a potom kao zasebna teritorijalna jedinica, čiji je glavni grad Pazin. Dobiva i svoje predstavničko tijelo (1861.): Istarski sabor.

Druga polovica 19. st. Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hrvatski narodni preporod u Istri Odvija se politička i kulturna borba za nacionalnu i političku jednakopravnost hrvatskog i slovenskog stanovništva u odnosu na talijansko. Predvodnik borbe za hrvatska prava u Istri bio je biskup Juraj Dobrila. Njegova je koncepcija bila aktivirati narod na planu nacionalne samoobrane, njegovati narodni jezik, čuvati tradiciju, podići se ekonomski i politički, prihvatiti nova civilizacijska i kulturna postignuća i pronaći put da se narod izvuče iz bijede.

1. svjetski rat Dolazi do prekida nacionalnih borbi, a Italija pokazuje jasan interes za istočnom obalom Jadrana. Godine 1915. dolazi do tajnog dogovora u Londonu, prema kojem su Italiji obećani južni Tirol, dio Dalmacije te Istra, s Trstom i Goricom.

Između dva svjetska rata Godine 1920. Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca prepušta Istru Italiji (vidi Pariška mirovna konferencija 1919.). Talijanska vlast u Istri zatvara sve oblike hrvatskoga i slovenskoga javnog života; zatvaraju se škole, kulturne ustanove, dolazi do talijanizacije hrvatskih imena. Uslijedio je masovni egzodus hrvatskog stanovništva.

Talijanizacija 13. srpnja 1920. u Puli je zapaljen hrvatski Narodni dom koji je bio mjesto okupljanja i djelovanja hrvatskih kulturnih društava. Tada su talijanske vlasti otpuštale s posla ljudi samo zbog njihove nacionalne pripadnosti. Zabranjena je komunikacija na hrvatskom jeziku, vršene se pljenidbe, sječene su voćke, istakalo se vino. Počelo tada i maltretiranje i progon hrvatski intelektualaca pogotovo učitelja i svećenika. Zatvarane se sve hrvatske škole, zabranjivani hrvatski nadgrobni spomenici, toponimi, hrvatska se prezimena potalijančivala (Zakon o zabrani smiješnih prezimena)[1], počeo najveći egzodus hrvatskog naroda s Istre i Primorja, započinju i fizičke likvidacije hrvatskih domoljuba. Tada su se na lomačama palile knjige pisane hrvatskim jezikom ne zato jer imaju „neprihvatljiv sadržaj“, nego zato jer je jezik kojim su pisane neprihvatljiv.“ .

2. svjetski rat Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Istra u Narodnooslobodilačkom pokretu Nakon kapitulacije Italije, 1943. godine, dolazi do sveopćega narodnog ustanka u Istri. Protjerana je fašistička vlast, a NOO Istre donosi proglas o oslobođenju Istre i njezinu pripojenju federalnoj Hrvatskoj u novoj Jugoslaviji. Uskoro cjelokupno područje okupiraju Nijemci, a NDH proglašava formalno pripojenje Istre, iako razgraničenje s Mussolinijevom Talijanskom Socijalnom Republikom nikad nije uređeno. U sklopu završnih partizanskih operacija za oslobođenje cjelokupnoga južnoslavenskog prostora oslobođena je i Istra, 9. svibnja 1945. godine. Ubrzo američke i britanske snage također ulaze u Istru.

Nakon 2. svjetskog rata Istarski poluotok je sporazumomom Jugoslavije, SAD-a i Ujedinjenoga Kraljevstva u Beogradu 1945. godine podijeljen u dvije zone, Zonu A i Zonu B. Zona A je bila pod britansko-američkom, a Zona B pod jugoslavenskom vojnom upravom. Crta razgraničenja bila je tzv. Morganova linija. U Zonu A ušla je zapadna obala Istre, od Novigrada do Trsta, kao i izdvojeno područje oko Pule, a u Zonu B ostatak Istre. Jugoslavenska armija se je povukla iz Zone A. Prema ugovoru od 10. II. 1947. (Pariški mirovni ugovori) ukinute su Zone A i B, osnovana je neovisna država Slobodni Teritorij Trsta (STT), na sjeverozapadnom dijelu Istre, od Novigrada do Trsta, a preostali dio pripao je Jugoslaviji. Ubrzo je došlo do egzodusa većeg dijela talijanskog stanovništva. STT je također podijeljen na Zonu A i Zonu B. Zona A obuhvaćala je usko područje oko Trsta, a Zona B preostali dio. Zonom A je opet upravljala američka i britanska vojska, a Zonom B jugoslavenska. Privremeni režim uprave prihvatilo je Vijeće sigurnosti UN-a, no civilna uprava s guvernerom nije zaživjela. Diplomatske akcije radi pronalaženja konačnoga rješenja nisu prestajale. Kada su 8. X. 1953. SAD i Velika Britanija najavili povlačenje svojih snaga i prepuštanje Zone A Italiji, uslijedile su demonstracije širom Jugoslavije, a duž granice su raspoređene jake jugoslavenske i talijanske vojne snage (Tršćanska kriza). Novi pregovori, započeti u veljači sljedeće godine, rezultirali su 5. X. 1954. Londonskim memorandumom, kojim je STT ukinut i podijeljen, pri čemu je Jugoslaviji pripala Zona B te dio Zone A. Tako se cijelo hrvatsko područje Istre sjedinjuje s maticom zemljom Hrvatskom (zapadni obalni dio prvi put u povijesti). Konačna državna granica između dviju država dogovorena je sporazumom u Osimu (Osimski ugovor), 10. studenoga 1975. godine. Nakon raspada Jugoslavije, 1991. g., pošto su Hrvatska i Slovenija 1992. međunarodno priznate kao samostalne i nezavisne države, njihove republičke granice postale su državne. Istra je u sastavu Republike Hrvatske i čini jednu od hrvatskih županija.

Kratak pregled važnijih povijesnih datuma i događaja

400g prije Krista Osnovane prve grčke kolonije na jadranskim otocima.
100 prije Krista Rimska vladavina na istočnoj obali Jadrana.
295. Dioklecijan, rimski imperator, započinje s izgradnjom palače blizu mjesta njegova rođenja. To je mjesto kasnije postalo povijesnim središtem Splita. Izgradnja je trajala deset godina.
614. Hrvati se naseljavaju u području između Jadransko mora i rijeka Save i Drave.
925. Vrijeme Kraljevine Hrvatske. Kralj Tomislav postaje prvim hrvatskim kraljem, a prema ukazu Katoličke crkve iz Rima.
1102. Nakom smrti Petra Svačića, posljednjeg hrvatskog kralja, Hrvatska se sjedinjuje s Mađarskom.
1847. Hrvatski jezik postaje službeni jezik u Hrvatskoj, zamjenjujući tako latinski.
1856. U Hrvatskoj je rođen Nikola Tesla, izumitelj.
1918. Nakon pada Austro-Ugarske monarhije, Hrvatska postzaje dijelom Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca
1929. Monarhija mijenja ime u Jugoslavija.
1941. Drugi svjetski rat – njemačke i talijanske sile okupirale su Jugoslaviju. Počinje organizirani partizanski otpor, kojeg su vodili hrvatski antifašisti na čelu s Josipom Brozom Titom.
1945. Po završetku rata, monarhija postaje republika pod Titovim vodstvom.
1990. Organiziraju se prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon drugog svjetskog rata.
1991. Hrvatska proglašava nezavisnost. Kreće pobuna djela srpskog naroda koju diktira Srbija, koja završava agresijom jugoslavenske vojske na Hrvatsku.
1992. Republika Hrvatska postaje članicom Ujedinjenih Naroda.
1998. Povrat suverenosti nad cijelim teritorijem Hrvatske.
2001. Hrvatska potpisuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom.
2005. Početak pregovora s Europskom unijom o punopravnom članstvu.